IoT ili Internet stvari

IoT ili Internet stvari

Internet je uvelike izmijenio naše navike i načine funkcioniranja u svakodnevici i poslovanju. Udario je temelje raznim aspektima tehnologije, a jedan od noviteta u tehnologiji je Internet stvari (eng. Internet of Things ili skraćeno IoT). IoT je koncept koji podrazumijeva spajanje bilo kojeg uređaja na internet i/ili s drugim uređajima. Ilustrativno se može zamisliti kao divovska mreža koja uključuje milijardu uređaja koji prikupljaju i međusobno razmjenjuju informacije. Ovakvi uređaji imaju novu razinu digitalne inteligencije koja im omogućuje komuniciranje i razmjenu podataka u realnom vremenu bez ljudske uključenosti u tu komunikaciju.

Povijest IoT-a

Svatko tko je imalo upućen u ovu tematiku zna da zamisao o povezivanju uređaja s internetom seže još u 1980-e i 1990-e kada se raspravljalo o dodavanju senzora i inteligencije u osnovne objekte. Sam razvoj tekao je vrlo sporo jer, jednostavno rečeno, ondašnja tehnologija nije bila spremna za tako veliki pothvat. Prvi veći pomak u razvoju dogodio se usvajanjem RFID oznaka, čipova male snage koji mogu komunicirati bežično, s kojima je riješen dio problema uz sve veću dostupnost interneta i mobilnog i bežičnog umrežavanja. Britanski tehnolog i inovator Kevin Ashton prvi je skovao izraz “Internet of Things” “davne” 1999. godine, a tehnologiji je trebalo još čitavo desetljeće uhvatiti korak s vizijom o međusobnoj povezanosti uređaja. Dodavanje RFID oznaka skupim dijelovima opreme kako bi se pratila njihova lokacija bila je jedna od prvih IoT aplikacija. No, od tada je cijena dodavanja senzora i internetske veze s objektima nastavila padati, a stručnjaci predviđaju da bi ova osnovna funkcionalnost jednog dana mogla koštati samo 10 centi, što bi omogućilo povezivanje gotovo svega s internetom.

Kategorije IoT-a

IoT je u početku bio najzanimljiviji za poslovanje i proizvodnju, ali kako je započela široka primjena pametnih uređaja u svakodnevici, s vremenom je naglasak stavljen i na korištenje IoT-a i u kućanstvima i uredima.

IoT stvari svrstane su u tri kategorije:

1. stvari koje prikupljaju informacije i šalju ih
2. stvari koje primaju informacije i zatim djeluju u skladu s njima
3. stvari koje rade oboje.

Prva kategorija podrazumijeva korištenje senzora koji mogu biti različiti, kao na primjer temperaturni senzori, senzori pokreta, senzori vlage, senzori kvalitete zraka, svjetlosni senzori i slično. Oni osiguravaju automatsko prikupljanje informacija iz okoline koje omogućuju brže donošenje kvalitetnih i adekvatnih odluka. U ovom slučaju radi jasnijeg shvaćanja, najbolje je objasniti na primjeru farme. Naime, na farmi, automatsko dobivanje informacija o vlažnosti tla može reći poljoprivrednicima točno kada se njihovi usjevi trebaju zalijevati. Umjesto previše ili premalo navodnjavanja, poljoprivrednik može osigurati da usjevi dobiju točnu količinu vode. Baš kao što vid, sluh, miris, dodir i okus ljudima omogućava shvaćanje svijeta, tako i senzori omogućavaju strojevima da shvate svijet.

Druga kategorija obuhvaća uređaje i strojeve koji zaprimaju određene informacije te potom djeluju prema tim prikupljenim informacijama. Jedan od primjera je automobil koji prima signal od ključeva i vrata se otvaraju.

Radi jasnijeg razumijevanje treće kategorije, valja se vratiti na prvi primjer, odnosno na primjer uzgoja usjeva na farmi. Senzori mogu prikupiti informacije o vlažnosti tla kako bi poljoprivredniku “rekli” koliko treba zalijevati usjeve, ali za ovo ne treba prisutnost farmer u komunikaciji. Umjesto toga, sustav za navodnjavanje može se automatski uključiti prema potrebi, ovisno o količini vlage u tlu. Ako sustav navodnjavanja dobije informacije o vremenu, može saznati kada će padati kiša i odlučiti ne zalijevati usjeve. Sve ove informacije o vlažnosti tla, koliko sustav navodnjavanja zalijeva usjeve i koliko dobro usjevi zapravo rastu, prikupljaju se i šalju računalima.

Prednosti i nedostaci IoT-a

Kao i svi ostali aspekti tehnologije, tako i IoT ima svoje prednosti i nedostatke. Jedna od prednosti je svakako brzo i jednostavno prikupljanje informacija bez obzira na geografsku udaljenost pomoću kvalitetnije komunikacije preko mreže međusobno povezanih uređaja. Navedeno komunikaciju čini transparentnijom i učinkovitijom. IoT olakšava komunikaciju između uređaja i čini ju bržom, što za posljedicu ima znatnu uštedu vremena i novca. Pored toga, automatiziranje zadataka koje uređaji moraju izvršiti, pomaže u poslovanju povećati kvalitete usluga i smanjenju razine ljudske intervencije.

Danas se u svijetu tehnologije velika pažnja pridaje zaštiti privatnosti i “obrani” od hakerski napada. U kontekstu toga, IoT-u se može pronaći jedna povelika zamjerka. Budući da su uređaji spojeni na internet, postoji veliki rizik od “curenja” informacija koje bi mogle biti od velike važnosti. Odnosno, povjerljive informacije možda neće biti zaštićene i lako bi ih se moglo hakirati te u konačnici i zloupotrijebiti. Drugi veći nedostatak odnosi se na pitanje radnih mjesta. Automatizacija svakog zadataka sa sobom povlači i osjetan pad potrebe za ljudskim resursima što može imati i izravnog negativnog utjecaja na zapošljavanje ljudi.

Primjena IoT-a

IoT je pronašao svoju primjenu gotovo u svim aspektima ljudskog djelovanja, od industrije, medicine, trgovine i kućne automatizacije. Koliko je IoT postao čovjekove svakodnevice dovoljno govori činjenica da je na tržištu plasiran monitor Mimo specijaliziran za prevenciju sprječavanja sindroma iznenadne dojenačke smrti. Ova vrsta monitora roditeljima pruža informacije o disanju, temperaturi kože, položaju tijela i razini aktivnosti djeteta, a sve te informacije šalju se na njihove pametne mobitele. Ili senzor za tablete pod nazivom The Proteus koji se može čak i progutati, a funkcionira tako da uspostavlja i održava kontakt s tekućinom u želucu i prenosi signal koji obilježi vrijeme kada su i koje su se tablete unijele u organizam. Potom se prikupljene informacije prenose na flaster koji se nosi na koži, a služi kao bilješka za liječnika i pacijenta.

U Hrvatskoj je prošle godine u Zagrebu postavljena i puštena u rad prva bazna stanica za upotrebu IoT, a riječ je o stanici tvrtke Sigfox čija se tehnologija temelji na visokoj troškovnoj učinkovitosti i niskoj potrošnji energije, budući da ne služi za telefoniranje i surfanje Internetom, već pruža jednostavnu i izravnu vezu za povezivanje stvari. Ova usluga ne koristi postojeću telekomunikacijsku infrastrukturu već gradi vlastitu mrežu i donosi nove mogućnosti koje će biti svima na raspolaganju kako bi ih koristili za vlastita rješenja. Ovim je činom započela i izgradnja nacionalne IoT mreže koju u Hrvatskoj predvodi tvrtka IoT NET Adria.

Bez obzira na osobna mišljenja i stavove o IoT-u, nepobitna je činjenica da je ova brzorastuća i sveprisutnija tehnologija postala neizbježan dio privatnog i poslovnog života ljudi. IoT tvrtkama i ljudima omogućuje bolji uvid i kontrolu nad objektima i okruženjem. Omogućava bržu, kvalitetniju, jednostavniju komunikaciju i povezanost, a samim time i učinkovitost rada, proizvodnje te ispunjavanje različitih zadataka.